Rodni kraj
Kada inozemni nogometasi pocnu pricati o svojoj domovini u blogu obicno to bude dosadno. Stanovnistvo, povrsina, politicki ustroj i mnogo toga drugog sto je lako naci u Wikipediji. Ja cu probati da vam prezentiram Hrvatsku na malo interesantniji nacin.
Znate cemu sam se uvijek cudio? Tome sto u Permu neki ljudi nisu znali gdje je Hrvatska. «Otkuda si ti?» Iz Hrvatske. «O, super!» A onda sam odlucio upitati nekog iz cistog interesa: a ti znas gdje se nalazi Hrvatska? «Ne». Ona je u Europi, na jugu, prekoputa Italije. «А-а-а, tacno». A ako upitas gdje je Italija, gotovo sigurno isto ne bi znali sto odgovoriti. To se prije svega odnosi na permske djevojke. Suigraci iz «Amkara» su vjerojatno znali.
Jedan moj prijatelj maturirao i otisao u Ameriku. «Odakle si?» – pitaju ga. Iz Hrvatske. «Wow, lijepo zvuci. To je negdje u Europi, da?» Ali to je Kalifornija – oni su daleko, ne moraju bas i znati. Mene je zacudilo zbog cega u Rusiji mnogi ne znaju gdje je Hrvatska.
Hrvatska je Zagreb – grad u kom sam rodjen. Jednom prigodom sam procitao da je Zagreb jedan od tri najdosadnija glavna grada u Europi. Ne znam otkud takav zakljucak, ali sam jedanput citao intervju dvojice poznatih hrvatskih rukometasa. Oni su po svrsetku karijere otvorili nocni klub i zalili se u jednom novinskom intervjuu: «Ovo je mrtav grad». Moraju zatvarati lokal u jedan ili dva iza ponoci, ne sjecam se tocno – takav je zakon. «Kuda mogu otici turisti?» – pitali su se oni. Takvo nesto je neobicno u usporedbi s Moskvom, medjutim nama pomaze poznavanje grada. Ako si iz Zagreba, sigurno ces znati koji lokali u kojim dijelovima grada rade do kasno u noc.
Zagreb je pun mjesta gdje se moze pojesti ukusna morska hrana. Do mora se moze doci za par sati, gradske trznice pocinju da rade vec od 7-8 ujutru, ali cim se otvore na tezgama cete naci ribu koja je ulovljena protekle noci. A tek cijene! Tijekom nedavne pauze u prvenstvu Rusije bio sam doma. S prijateljima sam otisao u jedan dobar restoran u centru Zagreba i bas smo obilno vecerali. Salata, juha, glavno jelo, dezert, pice za svakog – i sve to za 60 eura za trojicu! Hrvatska je toplina. Jednom su me pitali da li sam prije dolaska u Rusiju imao toplu odjecu. Kakvo pitanje – naravno da jesam! Jakne, salovi, kape – sve to postoji i u nasoj garderobi. Kod nas takodjer ima zime. Desi se da temperatura padne i do -5, -10 stupnjeva Celzija, a osjecaj je takav kao u Moskvi na -20 – zbog vlaznosti. Mada, klima se mijenja – globalno zatopljenje doseze i do nas. Zna se desiti da cijelu godinu ne padne snijeg, a on je bas tako potreban za Bozic – upravo da bi se stvorilo ozracje blagdana.
U Rusiji mi malo nedostaje sunca. Ali sto da se radi? Ja sam covjek koji nije navikao da se zali. Ako imam cilj, idem k njemu. Igrao sam u Permu, a da je bilo neophodno igrao bih i u Omsku, i u Barnaulu i ne bih nista pricao. U ime visih ciljeva moze se i trpjeti.
Hrvatska je more. Profesionalni nogometas, doduse, ima stanovitih problema s odmorom na moru. Kada sam igrao u prvenstvu Hrvatske, svrsetak sezone je obicno bio 15. svibnja, а pripreme za novi sampionat pocinjale su vec 15. lipnja. Sto raditi na moru u to vrijeme? Jos nije vruce, a u tom periodu na moru odmaraju samo umirovljenici. Nije mi cak polazilo za rukom ni da nagovorim sve svoje prijatelje da uzmu godisnji odmor – svi su ga cuvali za kolovoz i rujan. Moje prvo poznanstvo s morem dogodilo se u okolici Zadra. Moji roditelji su radili u tvornici, a u gradicu Dikla bilo je izgradjeno odmaraliste za radnike. Roditelji su se prijavljivali za odmor i nekoliko godina zaredom zajedno sa mnom odmarali tamo. I dan danas ponekad navratim u Diklu, vuce me nostalgija – zelim vidjeti mjesta gdje sam trcao i kupao se kada sam bio sasvim mali.
Ako ste mladi i planirate posjetiti Hrvatsku, ja bih vam preporucio da odete na otok Pag. Njega su uredili prije pet, sest godina s namjerom da stvore drugu Ibizu. Na Pagu imate mnogo barova i klubova na plazi, «partija» se non-stop. Tamo cete naci i disko-bar s bazenom, a sank se nalazi bukvalno u vodi. Narod se odmara, ispija pica i uziva. Jedini minus – priroda ne ostavlja takav dojam na turiste kao neka druga mjesta u Hrvatskoj. Pag je specijalno izabran zbog razdaljine, da se nikoga ne bi ometalo – ovdje se tulumari 24 sata dnevno. Zato nam dolazi veliki broj turista. Madjari, Cesi, Slovaci, Austrijanci, Slovenci odmaraju kod nas vec dulji niz godina, a zbog Paga su poceli dolaziti i Spanjolci, Italijani, Nizozemci i mnogi drugi.
Oni koji vole odmarati opusteno trebaju otici malo juznije. Preporucam okolicu Zadra, Splita, pa cak i Dubrovnika. Ovdje se mozete suncati, citati knjige, uzivati u ukusnoj hrani, setati... I, naravno, plaze – ima ih za svaciji ukus…
Do svrsetka ljeta ostala je jos jedna sedmica. Ruskim drzavljanima nije potrebna viza za Hrvatsku. Ako odlucite da uhvatite malo «boje» i topline, nije jos kasno.