Ultras Love

Pisati o navijacima nije samo interesantno, no i opasno – a sto ako im se nesto ne dopadne?! Salim se :)

Salu na stranu, navijace smatram dijelom nogometa, oni su ravnopravni s nogometasima. Utakmica bez navijaca je kao ruzan san. Hvala Bogu, nikada u karijeri nisam dosao u situaciju u kakvoj su se u prvom dijelu prvenstva Rusije nasli «Zenit» i «Saturn». Sa strane je izgledalo kao da su na treningu odlucili odigrati na dva gola, ne mogu da shvatim kako su se uopce spremali za taj susret. Nakon takve utakmice vjerojatno nisu dobili nikakve emocije.

Za sebe mogu reci da sam ne samo nogometas, no i nogometni navijac. Jos uvijek se jako dobro sjecam kako sam u djetinjstvu stalno iscekivao da dodje nedjelja, jer je upravo toga dana na televiziji bio emitiran direktan prijenos utakmica sampionata Italije. Tada je Serija A bila u usponu – kao sto su sada u usponu prvenstva Engleske i Spanjolske. U Italiji su nastupale sve same zvijezde i najspektakularniji nogomet igrao se tamo. U «Milanu» sam pratio Bobana, Maldini, Savicevica, Leonarda, u «Romi» – Cafu, Totti, Battistutu, u «Juventusu» – Zidana i Del Piero. Sto je je – igraca extra klase u Italiji je tada bilo doista mnogo. Uvecer bih sjeo ispred portabl televizora u svojoj sobi, maksimalno pojacao zvuk i fakticki «uranjao» u to ozracje, upijajuci energiju koju emitiraju igraci na terenu i navijaci s tribina. Veoma je vazno sto Italijani znaju kako napraviti show i na tribinama i u komentatorskim kabinama. Njihovi komentatori su pravi soumeni. Kada neka momcad zabija gol, par minuta vriste u mikrofon: «Gоооооооооооооооооооl!»

Ne moram reci da je moj tata cesto ulazio i sobu i molio da smanjim zvuk. Naravno, nisam ga slusao.

Kod mnogih ljudi kultura ultras izaziva nezadovoljstvo. Ja se prema njoj drugacije odnosim – ona mi se dopada, prije svega zbog toga sto cini nogomet spektakularnijim.

U Hrvatskoj pravo navijanje mozete vidjeti samo na utakmicama «Dinama» i «Hajduka». Razgovori o tom derbiju obicno pocinju otprilike mjesec dana uoci utakmice. Dan uoci sraza gostujuci navijaci stizu u grad, okupiraju trgove, pjevaju pjesme i provociraju navijace iz protivnickog tabora. Tuku se na svakom koraku: na kolodvoru, na ulazima u grad, pored kafea...

Derbi «Dinamo» – «Hajduk» spada u istu kategoriju kao i utakmice «Milan» – Inter», «Lazio» – «Roma», «Boca Juniors» – «River Plate». Sve su to drzave gdje zive ljudi vrele krvi, ciji temperament i testosteron «ispadaju iz dzepova» :))

I ja sam sam odrastao okruzen tifozima i ne jednom se nasao u epicentru navijackih tuca. Za moj voljeni «Dinamo» (Zagreb) cesto sam se tukao i sam, no to se sve desavalo jos dok sam bio maloljetan. Istini za volju, i poslije osamnaeste sam se dosta puta nalazio u blizini velikih okrsaja, kada su grupe od po tridesetak ljudi nasrtale jedna na drugu ili se tukle s policijom.

Nisam propustao nijednu utakmicu «Dinama» u eurokupovima, nijedan susret reprezentacije Hrvatske, a bio sam redovan i na derbijima s «Hajdukom». Ne mogu reci da sam zagrizeni navijac, ali sam znao sve pjesme u slavu «Dinama» i pjevao ih zajedno s drugima na tribini. Uostalom, kod nas ih i tako svi znaju. Nakon osvajanja broncane medalje na Mundijalu 1998 godine u Hrvatskoj se pojavio kult nogometa. Uoci utakmica poceli su pozivati profesionalne pjevace koji su pjevali o hrvatskoj momcadi i «Dinamu», a publika je spontano ucila rijeci pjesama.

Jednom prigodom uoci derbija setao sam s drustvom nedaleko od stadiona. Potpuno neocekivano okruzila nas je skupina od osam momaka surove spoljasnjosti i prilicno agresivno pocela ispitivati za koga navijamo. Mi smo im dosli u susret s onog dijela stadiona gdje obicno borave gostujuci navijaci, i dugo nam nisu vjerovali da smo iz Zagreba. Na srecu, jedan od nas je imao kod sebe vozacku dozvolu, pa smo uspjeli dokazati da smo Zagrepcani. Decki su se ispricali i krenuli dalje svojim putem.

U Rusiji nisam vidio nista slicno. Ovdje mozes ici na stadion i vidjeti ljude sa salovima «Lokomotive», a odmah pored – grupu navijaca CSKA. Nitko se ne tuce niti provocira i to ostavlja prijatan dojam.

Znam da navijaci «Lokomotive» slove za najkulturnije u Rusiji. Raduje me sto na nasim tribinama uvijek mozete vidjeti mnogo djevojaka. Ne znam zbog cega je tako, vjerojatno zbog nasih ljepotana – Sicova, Biljaletdinova, Odemwingie. Mislim da se svakome covjeku dopada paznja, tim vise kada ju iskazuje ljepsi pol. U Permu je bilo nekoliko djevojaka koje su specijalno naucile nekoliko hrvatskih rijeci samo da bi mogle da mi pridju i postave neko pitanje iz osobnog zivota. Ponekad su mi stizale i SMS poruke na hrvatskom sa pitanjem: «Kako ide?» Ha-ha, zasada ide super!

Za kraj zelim postaviti video spot koji sam dobio od prijatelja preko e-maila. Na videu mozete vidjeti navijace «Osijeka» koji diskutiraju s igracima ekipe o situaciji u klubu. «Osijek» ima jednu od najboljih omladinskih skola u Hrvatskoj, tu su nekada igrali Davor Suker, Nenad Bjelica, Goran Vlaovic, Dragan Vukoja, Ivica Olic, Danijel Pranjic, Jurica Vranjes i Marko Babic. Medjutim, klub je trenutno u krizi – nema ni novaca ni rezultata.

U spotu navijaci govore nogometasima da za svoj novac putuju na gostovanja, pruzaju im potporu, a oni to ne stuju. Mole igrace da igraju srcem, jer razumiju da novaca za place nema. I zahtjevaju da uprava kluba da ostavku. Na koncu odlucuju i dalje biti uz momcad, pruzati joj potporu.

Pozelio bih vam da uvijek budete uz svoj klub, bez obzira na teske trenutke kroz koje mozda prolazi.

P.S. Na ovaj blog se mozete pretplatiti pritiskom na dugme dodati na traku koje se nalazi ispod naslova bloga.