3 мин.

Pripremni mehanizam

Nisam bio raspolozen za pisanje. Vjerojatno mi je sada tezak bilo kakav pocetak – sto sezone, sto clanka. Bez obzira na to, pripreme su zavrsene i treba rezimirati uradjeno.

Svaki nogometas, kao i uopce svaki sportas, zna: priprema za utakmicu, prvenstvo, borbu, turnir je put koji nije lak.Prije svega, to je opterecenje organizma. Pored toga, pod opterecenjem je i glava. Svatko zna da u Rusiji pripreme traju dva mjeseca, a to je vrlo dugacak period. Tim vise kada nad tvojom glavom u Turskoj ili Spanjolskoj vise kisni oblaci i ne ostavljaju te ni na minutu. Unatoc tome, uvjeti na pripremama su za pet zvjezdica, grijeh je zaliti se.

Uvijek sam mislio da se pripreme odvijaju po principu: prve – trcanje i tjelesna opterecenja, druge – mjesovite, uz dodatak rada s loptom, trece – samo lopta, taktika i tehnika. Ocito, bio sam u krivu… Mi smo mnogo trcali tijekom sva tri ciklusa priprema. I ako nam to ne pomogne u prvenstvu, ja cu poludjeti :). Tjelesno najteza stvar je trcanje. Psiholoski – jutarnja gimnastika. Dok je napolju bilo jos mracno, mi smo se odijevali i isli na plazu skakati na pijesku. U tom trenutku nisam vidio niti jedan osmijeh na licima nogometasa.

Svaki dan na pripremama prolazi vrlo brzo: ti kao u vojsci znas svoj raspored u svakoj minuti i slobodan si tek poslije 8 sati uvecer. U to vrijeme obicno si iscijedjen toliko da se mozes samo ispruziti na krevetu, citati ili gledati televiziju. Raduje me to sto na ovim pripremama izmedju igraca nije bilo konflikata i tuca cak i poslije najzescih startova na terenu. To znaci da se pojavilo strpljenje, postali smo iskusniji, unatoc tome sto imamo mladu momcad. Tome su mozda doprinijeli Asatiani i Senjikov koji su kao i uvijek doputovali na pripreme punih ruku.

Asatiani je donio punu kesu curchele – Sports.ru je o tome vec pisao. Castio je mnoge, no mene nije zvao probati – ocito, curchela je bila vrlo ukusna i nije ju htio sa mnom dijeliti))). Par puta u Moskvi Malhaz, David Mudziri i ja smo isli u gruzijski restoran i probavali jela njihove kuhinje. Meni su se najvise dopali hacapuri i saslik. Doduse, jela su prilicno masna i jesti ih stalno vjerojatno mogu samo Gruzijci)).

A Senjikov je fanatik caja. Svaki put na pripreme nosi svoj cajnik i raznovrsne cajeve. Onda kuha caj nekoliko puta dnevno i uziva. Kada su Senjikov i Asatiani smjesteni zajedno u hotelskoj sobi, odmah joj mozete dati novo ime – «Restoran №2».

Ja iz Hrvatske nikada nisam donosio hranu na pripreme. Druga stvar je ako treba donijeti nesto na dar. Jednom sam donio rakiju – slici vasem samogonu, pravi se od sljiva, grozdja, trava i drugih sastojaka. Naravno, necu reci kome sam donio rakiju – u klubu bi mogli krivo razumjeti)). Kada sam igrao u Permu, jednom sam donio Zori Pejevu salamu – bio je odusevljen. Na hrvatskom taj proizvod zovemo «kulen» i jako ga je tesko naci u ducanu. Kulen prave u domacoj radinosti i jedino ga tamo mozete i kupiti. U Moskvu takvu salamu jos nisam donosio, ucinit cu to slijedeci put kada budem dolazio iz Hrvatske.

Na pripremama smo odigrali mnogo prijateljskih susreta i vecinu dobili. Pobijedili smo cak i takve momcadi kao sto su «Sahtjor» i «Dinamo». To raduje. Posebice zelim izdvojiti najbolji zgoditak iz pripremnog ciklusa: Traore je zabio «Pjuniku» skaricama s linije kaznenog prostora – svaki nogometas ce vam reci kako je tesko to uraditi. Super je sto je Traore zabijao maltene u svakoj utakmici, premda zasluge za to imaju i nasi vezni igraci koji su mu asistirali. U srednjem redu su se pojavili novi igraci i ja se nadam da ce nam pomoci. Govorio sam i govorim: konkurencija postoji u svim vodecim klubovima svijeta. Zasto je onda ne bi bilo u «Lokomotivi»?

Od ove sezone ocekujem vrlo mnogo. Sto konkretno – necu stalno ponavljati. Prema toj poziciji koju racunamo zauzeti ne ide se preko novina i Interneta, vec kroz igru. Tim vise sto imamo doista tezak raspored u proljece.

Opcenito govoreci, jedva cekam pocetak prvenstva i prve pobjede.

P.S. Русская версия этой заметки здесь.